Blu-ray je moderni oblik optičkog medija koji se koristi za filmove. Oglašava podršku s viših razlučivosti i druge dodatne značajke kao što je podrška za HDR preko DVD-a. Ali stvarne razlike između DVD i Blu-ray formata često su manje dobro objašnjene i shvaćene.
Kako optički mediji rade?
Na diskovima s potpuno optičkim medijima podaci su kodirani u nizu udubljenja, koje mogu biti kratke i dugačke. Te rupice zatim čita fokusirana laserska zraka, dok prolaze ispod čitača dok se disk okreće. Jame nisu kodirane na površini diska, umjesto toga, jedan ili više slojeva unutar diska mogu imati podatke upisane u njih.
Količina podataka koja se može pohraniti na disk izravno je povezana s time koliko se jame mogu smjestiti jedna do druge. Blizina udubljenja na disku nije nužno ograničena koliko ih je moguće napraviti blizu, već je prvenstveno zbog veličine laserske točke na disku. Kod lasera veće valne duljine točka je šira. Ova promjena širine točke posljedica je difrakcijskih razlika između različitih valnih duljina i leće. Učinak je uzrokovan istim efektom kao prizma koja cijepa bijelu svjetlost u različite boje.
Ograničenja DVD-a
Tradicionalni DVD format koristi crveni laser valne duljine 650 nm. Ova valna duljina svjetlosti znači da je veličina laserske točke na tragu podataka 1100 nm. Svaki prsten podataka udaljen je 740 nm, što s obzirom na širinu udubljenja, daje laseru razmak od 30 nm prije nego što bi sljedeća ili prethodna staza interferirala.
Savjet: Jedan nanometar (nm) je milijarda metra.
DVD-ovi su dolazili u jednoslojnim i dvoslojnim formatima, s kapacitetom od 4,7 GB odnosno 8,5 GB. Povećanje kapaciteta između jednoslojnih i dvoslojnih verzija nije ravno udvostručenje jer je točka laser je manje definiran na drugom sloju jer mora putovati kroz prvi sloj koji dalje lomi svjetlo. Ovaj učinak zahtijeva da se tragovi podataka razdvoje nešto većom udaljenosti na drugom sloju dvoslojnog diska čime se smanjuje gustoća podataka.
DVD-ovi su također dolazili u dvostranim verzijama s jednoslojnim i dvoslojnim verzijama koje nude 9,4 GB odnosno 17,08 GB. Dvostrani DVD-ovi, međutim, morali su se okrenuti da bi se pristupilo drugoj strani i nikada nisu postigli veliki komercijalni uspjeh.
Prednosti Blu-raya
Blu-ray tehnički ne koristi plavi laser; valna duljina svjetlosti od 405 nm zapravo je ljubičasta. Veličina laserske točke u točki fokusa na podatkovnoj stazi je 480 nm. Svaki prsten podataka udaljen je 320 nm, što daje razmak od 15 nm između laserske točke i smetnji s druge staze.
Blu-ray diskovi dolaze u jednoslojnim i dvoslojnim formatima koji podržavaju 25 GB odnosno 50 GB. Ažurirani Ultra HD Blu-ray standard koristi tri sloja gdje su duljine udubljenja skraćene radi povećanja kapaciteta i brzine čitanja. Ultra HD Blu-ray diskovi dostupni su u dvoslojnoj od 50 GB, dvoslojnoj od 66 GB i troslojnoj od 100 GB.
Izvedeni BDXL format koristi četiri sloja za ukupne kapacitete od 100 GB i 128 GB za troslojne i četveroslojne diskove. BDXL standard je obično bio namijenjen za arhivsku pohranu i potpuno je nekompatibilan s Blu-ray čitačima.
Blu-ray 3D standard bio je relativno kratkog vijeka, budući da popularnost 3D sadržaja i pristup potrebnom hardveru nisu bili dovoljno visoki za komercijalnu održivost. Koristio je troslojne diskove koje tradicionalni 2D Blu-ray playeri izvorno uopće nisu mogli čitati. U kasnijem standardnom ažuriranju, dva pogleda su kodirana zasebno kako bi 2D player mogao reproducirati 2D verziju 3D filma.
Usporedba reprodukcije
DVD-i mogu reproducirati samo video pri maksimalnoj rezoluciji od 720×480 ili 720×576. Blu-ray za usporedbu može prikazati maksimalnu video rezoluciju od 1920×1080, dok Ultra HD Blu-ray može prikazati video u 4K (3840×2160).
I DVD i Blu-ray mogu reproducirati svoj video u najvišoj razlučivosti pri 60 sličica u sekundi (fps) korištenjem ispreplitanja ili do 30 fps pomoću progresivnog skeniranja. Ultra HD Blu-ray može raditi u svojoj punoj 4K rezoluciji pri 60 fps pomoću progresivnog skeniranja.
Savjet: Progresivno skeniranje prikazuje svaki red piksela u okviru, redom na zaslonu. Preplitanje je tehnika osmišljena za povećanje prividne brzine kadrova izvođenjem dva prolaza za prikaz jednog okvira. U prvom prolazu crtaju se svi neparni redovi piksela; u drugom prolazu crtaju se svi parni redovi piksela. Ova konvencija o dva prolaza znači da isprepleteni video formati zapravo imaju polovicu oglašene brzine kadrova.