Krši li Apple antimonopolske zakone? Raspravljajmo

Pomalo komplicirana i osjetljiva tema za Apple već je dugo potencijalno kršenje antimonopolskih zakona. A posljednjih godina (posebno 2021. i 2022.) ova su ponašanja došla do vrhunca, što je dovelo do istraga i popularnih rasprava o tome treba li Appleovo ponašanje promijeniti ili kazniti.

Iako nisam kvalificiran da u potpunosti raspravljam o tome što to znači za Apple, pogledat ćemo izravno za što je Apple optužen, zašto i što bi to moglo značiti za tehnološkog diva.

Bez daljnjeg odlaganja, zaronimo!

Sadržaj

  • Što su antimonopolski zakoni?
  • Krši li Apple antimonopolske zakone?
    • Naknade i pravila App Storea
    • Nametanje nepravednih uvjeta prijevoznicima i dobavljačima
    • Ugrađene dioničke aplikacije
    • Ograđivanje Appleovog ekosustava
    • Favoriziranje velikih tvrtki u odnosu na manje programere
    • Ograničenje prava na mogućnosti popravka
    • Ograničavanje opcija na odabire prve strane
  • Što će se dogoditi ako regulatori odluče da Apple krši antimonopolske zakone?
    • iOS i macOS mogli bi se promijeniti zauvijek
    • Korisnici Applea imat će više opcija
    • Apple bi mogao biti podijeljen u različite tvrtke
    • Novi rizici mogu mučiti iOS i macOS
  • Što mislite o Appleovom potencijalnom kršenju antimonopolskih zakona?

Što su antimonopolski zakoni?

Ako ste poput mene, možda niste potpuno upoznati s time što su antimonopolski zakoni. Znajući to, želio bih započeti stvari jednostavnom definicijom.

"Trust" je sporazum ili partnerstvo između velikih tvrtki koje je osmišljeno da ometa rast i uspjeh manjih tvrtki. Na primjer, recimo da su se Apple i Google složili da će obojica stvoriti vlastitu vrstu USB priključka koju nitko drugi ne može koristiti. To bi drugim tvrtkama otežalo natjecanje s tim većim tvrtkama na način koji većina regulatora smatra nepoštenim.

Još jedan primjer bio bi da su se Microsoft i Apple dogovorili da počnu postavljati cijene svojih računala puno više. Budući da oni vladaju tržištem računala, drugi konkurenti ili kupci malo bi mogli učiniti. Bojkotiranje ovih uređaja je nerealno i konkurenti ne mogu upućivati ​​slične pozive.

Cilj antimonopolskih zakona je spriječiti nastanak ovakvih vrsta parazitskih partnerstava. Iako je vrijedno napomenuti da su kako je vrijeme prolazilo, antimonopolski zakoni također postali krovni pojam za sve propise osmišljene da spriječe monopolističko ponašanje. Dakle, koliko ja razumijem, Apple ne mora nužno surađivati ​​s nekom drugom velikom tvrtkom da bi se ponašao zbog čega bi bio pod antimonopolskom istragom.

Ukratko, regulatori, druge tvrtke i kupci počinju biti oprezni s veličinom Applea i načinom na koji tu veličinu koristi protiv svojih konkurenata.

Krši li Apple antimonopolske zakone?

Nije moje da utvrđujem krši li Apple antimonopolske zakone. Međutim, ono što možemo učiniti jest pogledati ponašanja koja bi se potencijalno mogla smatrati nepoštenima prema antimonopolskom zakonu. Ovo su također uobičajene optužbe koje su upućene Appleu, tako da je ovo hrpa optužbi kao i potencijalno problematično ponašanje tehnološkog diva.

Naknade i pravila App Storea

Na vrhu popisa je App Store. App Store je dugo bio sporno područje za Apple, s velikim borbama između Applea i sličnih kompanija Epske igre odvijaju se.

Ali što je to u App Storeu s čime tvrtke i programeri imaju problema?

Kao prvo, to su naknade koje Apple uzima od programera. Mnogi su tvrdili da su te naknade previsoke i da nema načina da se te naknade izbjegnu. Zbog toga ste možda primijetili da su pretplate na usluge strujanja skuplje na vašem iPhoneu nego na internetu.

To je zato što Apple uzima postotak smanjenja svake pretplate na App Store. Dakle, Netflix zarađuje manje kada se pretplatite putem aplikacije App Store umjesto da se prijavite na Netflixovoj web stranici.

Budući da je App Store tako masivna platforma, Netflix, pa čak ni nezavisni programeri, nemaju puno posla. Ostavljeni su da se suoče s tim naknadama ili da nemaju svoje aplikacije u App Storeu. To ne bi bio toliki problem da je App Store manja platforma, ali s obzirom na njegovu veličinu, ovo predstavlja raspravu o tome treba li Appleu biti dopušteno uzimati naknade, i ako da, koliko.

Još jedan razlog zašto postoji rasprava u App Storeu je taj što ne postoji drugi način za implementaciju aplikacije na iPhoneu. Ne možete preuzimati aplikacije na svoj iPhone bez prolaska kroz App Store. To nije slučaj na uređajima kao što je MacBook, koji vam omogućuje preuzimanje aplikacija s weba, drugih trgovina aplikacijama ili Appleovog vlastitog App Storea.

Ukratko, Apple ima potpunu kontrolu nad time tko može kreirati aplikacije za iPhone, a mnogi vjeruju da zlorabi tu kontrolu.

Nametanje nepravednih uvjeta prijevoznicima i dobavljačima

Još jedna optužba koja je stigla od Applea bila je povezana s njegovim odnosom prema operaterima i dobavljačima, osobito na međunarodnim tržištima. Bilo je izvješća da u zemljama poput Južna Korea, Apple je operaterima nametnuo oštra i nepoštena pravila.

Ta su pravila navodno uključivala diktiranje da operateri kupuju minimalni broj iPhonea umjesto da odlučuju koliko ih žele prijenos, prisiljavanje operatera da dijele troškove ispunjenja jamstva i plaćanje operatera da Apple prikazuje njihove oglase na lokalnoj televiziji mreže.

Ne samo da su ovi potencijalno nepravedni uvjeti, već oni također naglašavaju kako Apple koristi svoju težinu velike tvrtke da gura manje tvrtke. iPhone je toliko popularan proizvod da ga ovi operateri ne mogu razumno odbiti prodati, ali bez propisa malo je toga što bi spriječilo Apple da provede ovakva pravila.

Ugrađene dioničke aplikacije

Još jedna pritužba upućena Appleu (kao i drugima poput Googlea i Microsofta) jest Appleovo korištenje zadanih aplikacija. Aplikacije kao što su Notes, Safari i Mail otežavaju natjecanje aplikacijama trećih strana na više načina.

Na primjer, sama činjenica da su ove aplikacije unaprijed instalirane na uređajima znači da je malo vjerojatno da će mnogi korisnici ikada dati priliku trećoj strani. To potencijalno može ograničiti mogućnost programera trećih strana da se natječu s Appleovim unaprijed instaliranim opcijama.

Još jedan način na koji zadane aplikacije otežavaju konkurentima je da dobiju ugrađene preference. Na primjer, dugo vremena niste mogli promijeniti koje se aplikacije smatraju vašim zadanim aplikacijama. To je značilo da čak i ako ste koristili Gmail više nego Mail, iOS će i dalje dati prednost interakciji s aplikacijom Mail u odnosu na Gmail. Isto vrijedi i za preglednike i druge vrste aplikacija.

Ovo se nedavno promijenilo, ali može se tvrditi da se to promijenilo samo zbog pritiska antimonopolskih rasprava.

Ograđivanje Appleovog ekosustava

Još jedan razlog zbog kojeg ljudi sumnjaju da je Apple možda stao na pogrešnu stranu antimonopolskih zakona jesu visoki zidovi oko njegovog Apple ekosustava. Za one koji ne znaju, Appleov ekosustav je referenca na načine na koje Appleovi proizvodi međusobno komuniciraju.

iPadOS 16 Freeform WWDC 2022

Na primjer, posjedovanje iPhonea i Maca znači da možete odgovarati na tekstualne poruke i pozive na oba uređaja. A posjedovanje Apple HomePoda (za razliku od Google Homea) znači da će vaši Apple Music popisi pjesama biti lako dostupni i sinkronizirani sa Siri.

Problem je u tome što daje snažan poticaj kupcima da ne kupuju od konkurencije. I otežava trećim stranama (tj. onima koji proizvode proizvode koji nisu velike tehnološke tvrtke) da se natječu za pozornost Appleovih kupaca.

Drugim riječima, kada netko kupi Appleov proizvod, teško mu je prijeći na proizvode drugog konkurenta.

Favoriziranje velikih tvrtki u odnosu na manje programere

Tradicionalniji sukob s antimonopolskim zakonima koji je možda uzrokovao Apple je davanje prednosti velikim tvrtkama u odnosu na manje programere. Točnije, radeći to unutar granica App Storea.

Mnogi vjeruju da Apple možda ima ili čak pokazuje favoriziranje velikih aplikacija. Jedan primjer uključuje Netflix, gdje su korisnici primijetili da Netflixova stranica App Store ima dodatne značajke i informacije u usporedbi s manjim konkurentima.

Ako je to točno, onda bi to moglo biti jasnije u području antimonopolskih zakona. To bi značilo da Apple većim tvrtkama (koje već imaju prirodnu prednost) daje još veću prednost u odnosu na njihove manje konkurente. To bi bilo antikonkurentsko ponašanje i moglo bi predstavljati probleme za Apple ako je istina.

Ograničenje prava na mogućnosti popravka

Još jedno potencijalno monopolističko ponašanje Applea je njegova stalna težnja da stane na put mogućnostima prava na popravak. Za one koji ne znaju, Right To Repair je pokret koji tvrdi da potrošači imaju pravo moći sami popraviti svoje uređaje ili odabrati bilo koju opciju popravka treće strane koju žele.

Iako to tehnički možete učiniti, Apple vam stoji na putu na više načina. Kao prvo, svaki od njegovih uređaja sastavljen je na takav način da su vam potrebni posebni alati za rastavljanje. Uglavnom, jedini način da nabavite ove alate je od Applea, a u prošlosti je bilo teško pristupiti im putem Applea.

Danas je Apple otvorio neke (još uvijek ograničene) mogućnosti za kupnju alata i dijelova te preuzimanje priručnika za popravak. Još uvijek morate proći kroz Appleove odobrene kanale jer ne koristi lako dostupne alate (običan odvijač ne može otvoriti vaš MacBook; potreban vam je poseban odvijač).

Apple je također poznat po lijepljenju komponenti vašeg MacBooka ili iPhonea, što ih čini težim za popravak, a ponekad se dijelovi uopće ne mogu zamijeniti. Neko vrijeme, ako ste slomili stražnju staklenu stranu iPhonea, morali ste živjeti s tim ili zamijeniti cijeli uređaj.

Right To Repair radi na tome da svatko ne samo ima pristup alatima i dijelovima potrebnim za popravak vlastitih uređaja, već i na tome da popravak bude što lakši. Appleova tvrdoglavost u ovom području nije dobar izgled u svjetlu antimonopolskih rasprava.

Ograničavanje opcija na odabire prve strane

I na kraju, poznato je da Apple ograničava mogućnosti kupaca na odabir prve strane na nekoliko ključnih načina. Jedan je kroz Appleov ekosustav, kao što je ranije spomenuto. Tehnički možete kupiti pametni sat treće strane, ali on se neće integrirati s vašim iPhoneom na isti način na koji će to učiniti Apple Watch.

Još jedan način na koji Apple ograničava mogućnosti kupaca jest prisiljavanje trećih strana da rade s tehnološkom tvrtkom kako bi prodale svoje proizvode ili barem ograničavanje njihove sposobnosti da se natječu na neki drugi način.

Na primjer, možda ste u prošlosti primijetili da nisu svi kabeli dizajnirani za rad s vašim Apple uređajima radili. Ili ste možda otkrili da Apple koristi određeni kabel koji nijedna druga tvrtka ne smije koristiti. Ponekad vam čak ograničavaju mogućnost nadogradnje uređaja samo Appleovim dijelovima. Kada kupujete nadogradnje za Mac, na primjer, ne možete kupiti vlastiti RAM. Morate koristiti Appleov RAM.

Opet, ovi izbori potencijalno bi se mogli smatrati kršenjem antitrusta, a to je samo još jedan razlog zašto se razgovor o ovoj temi nastavio razvijati.

Što će se dogoditi ako regulatori odluče da Apple krši antimonopolske zakone?

Prije nego što završimo s ovom objavom o antimonopolskim zakonima i Appleu, pogledajmo što bi se potencijalno moglo dogoditi ako Apple ikada bude proglašen krivim za kršenje tih zakona.

Važno je napomenuti da je ovo čisto nagađanje; Nemam konkretnu ideju kakve bi bile posljedice ove odluke, niti imam konkretnu ideju o tome krši li Apple uopće antimonopolske zakone. Ovo je više nego išta drugo misaoni eksperiment, temeljen na tvrdnjama Applea i drugih.

iOS i macOS mogli bi se promijeniti zauvijek

Prva stvar koja bi se vjerojatno promijenila kao rezultat optužbi Applea za kršenje antimonopolskih zakona je da bi se iOS i macOS vjerojatno promijenili zauvijek.

Možda ćemo vidjeti da se pojavljuju nove opcije, kao što su trgovine aplikacija trećih strana. iPhone App Store funkcionirao bi slično kao i trgovine aplikacijama na Macu, gdje možete preuzeti aplikacije s interneta, sa Steama, iz Epic Gamesa ili iz službene Mac App Store.

Osim toga, određene značajke mogu se proširiti nakon uklanjanja. Na primjer, značajke koje trenutno rade samo između Apple uređaja mogu se proširiti za rad s uređajima koji nisu Apple ili bi se mogle zauvijek ukloniti. U svakom slučaju, korisnici bi vjerojatno otkrili da su iOS i macOS otvorenije platforme, sličnije načinu na koji rade Windows ili Linux.

Korisnici Applea imat će više opcija

Još jedna promjena koja bi se mogla dogoditi ako se odluči da Apple krši antimonopolske zakone je da će korisnici Applea imati više opcija. Ako to zvuči široko, to je zato što jest.

Korisnici možda nisu toliko zatvoreni u Ekosustav Apple, što olakšava kupnju uređaja i usluga trećih strana. Kao što je prije spomenuto, možda ćete moći integrirati pametne satove trećih strana sa svojim iPhoneom, učiniti više aplikacija zadanim aplikacijama i potpuno isključiti korištenje određenih standardnih aplikacija.

Isto vrijedi i za popravak vaših uređaja. Možda imate više lokalnih servisa koji mogu popraviti vaše uređaje, a troškovi toga bi mogli pasti. Osim toga, možda ćete moći kupiti alate za popravak svojih uređaja u lokalnim supertrgovinama ili čak na Amazonu, što olakšava modificiranje i rad na pokvarenim uređajima.

Apple bi mogao biti podijeljen u različite tvrtke

Promjena koja bi manje izravno utjecala na korisnike Applea nego Apple i njegove konkurente je ta da bi se Apple mogao podijeliti na više tvrtki. To je nešto što su neke tehnološke tvrtke već učinile, naime Google.

Trenutačno Apple proizvodi hardver, softver i softverske usluge, au svakom od ovih područja je diskutabilno dominantan. Moglo bi se tvrditi da to Appleu daje veliku prednost u odnosu na druge. Razmislite o tome koliko je Spotifyju teško natjecati se s Apple Musicom, a kamoli startupom.

Ako se odluči da Apple krši antimonopolske zakone, tada bi regulatori mogli natjerati Apple da se podijeli na manje tvrtke. A ako bi se to dogodilo, vjerojatno bismo vidjeli da Apple postaje tri različite tvrtke. Jedan koji proizvodi uređaje, jedan koji proizvodi softver za te uređaje i onaj koji nudi usluge pretplate.

Teško je točno reći što bi to značilo za Apple i njegove korisnike. Možda ništa izvana ne bi bilo drugačije za korisnike, a možda bi stvari bile potpuno drugačije. To bi značilo puno restrukturiranja, što je teško predvidjeti. Bez obzira na to, sigurno je reći da bi rezultati bili vrlo zanimljivi.

Novi rizici mogu mučiti iOS i macOS

Posljednje što bi se moglo dogoditi ako se odluči da Apple krši antimonopolske zakone je da bi moglo doći do novih rizika koji muče iOS i macOS, ali posebno iOS.

iOS je jedna od najpopularnijih platformi za pametne telefone, a opet je ostala i jedna od najsigurnijih, što nije mala stvar. I u velikoj je mjeri ova sigurnost omogućena zahvaljujući Appleovoj razini kontrole nad platformom. Kad bi Apple bio prisiljen odustati od te kontrole, mogli bismo vidjeti pojavu novih rizika, prijetnji i zlonamjernog softvera na Appleovim uređajima.

Opet, ovo je pomalo teško predvidjeti, ali treba biti svjestan toga. To je također jedna od Appleovih primarnih obrana za zadržavanje trenutne razine kontrole koju ima. Tvrdi da bi odustajanje od značajne količine te kontrole moglo dovesti do neizbježnih negativnih posljedica za korisnike Applea. Nadajmo se da to nije istina, ali vjerojatno nije ni malo vjerojatno.

Što mislite o Appleovom potencijalnom kršenju antimonopolskih zakona?

I to je to! To je više-manje sve što trebate znati o tome krši li Apple antimonopolske zakone. Iako nije naše mjesto da iznosimo bilo kakve teške tvrdnje po tom pitanju, čini se da bi Apple mogao primjenjivati ​​neke prakse koje bi trebao promijeniti u budućnosti. Rezultat bi vjerojatno bio korist za njegove korisnike i konkurente.

Ali što ti misliš?

Za više uvida, vijesti i vodiča o svemu Appleovom, pogledajte ostatak bloga AppleToolBox.

Vidimo se sljedeći put!

Povezane objave: