Google je tužilo 36 američkih država zbog navodnog monopola Play Storea

Američke države Utah, New York, Sjeverna Karolina i Tennessee vode tužbu koju su potpisale 32 druge američke države tvrdeći da je Google angažiran u monopolističkim praksama za održavanje dominacije u distribuciji Android aplikacija i obradi plaćanja za digitalni sadržaj kupljen putem Google Playa Store.

U tužbi, koja je danas podnesena Okružnom sudu Sjedinjenih Država za Sjeverni okrug Kalifornije, navodi se da Google krši Odjeljke 1 i 2 Shermanov zakon. Države tužiteljice nastoje spriječiti Google u nametanju "tehnoloških prepreka ili netočnih upozorenja" kada korisnici pokušaju učitati aplikaciju sa strane, korištenjem ugovora za zabraniti OEM-ovima da unaprijed učitaju konkurentsku trgovinu aplikacija, zabraniti razvojnim programerima da koriste Google Play za distribuciju aplikacija ili trgovina aplikacija koje olakšavaju distribuciju aplikacija izvan Trgovine Google Play, od uvjetovanja pristupa Googleovim kampanjama za aplikacije postavljanjem aplikacije na Google Play, od plaćanja Samsungu ili drugim proizvođačima originalne opreme da napuste svoje odnose s razvojnim programerima aplikacija ili smanjiti izgradnju konkurentskih trgovina aplikacijama, od plaćanja programerima aplikacija kako bi ih se odvratilo od ponude aplikacija izvan Google Playa i više. Tužbu možete pročitati u cijelosti

ovdje, ali smo saželi argumente i dokaze predstavljene u nastavku tako da ne morate pročitati sve 144 stranice (iako vam to ipak preporučujem.)

Ima li Google monopol nad distribucijom aplikacija i obradom plaćanja?

Ima li Google monopol nad distribucijom aplikacija za Android ili ne, predmet je rasprave s obzirom na to da Android dopušta korisnicima da učitavaju aplikacije sa strane, a proizvođači originalne opreme mogu unaprijed učitavati svoje trgovine aplikacija. Međutim, tužba ukazuje na (nažalost redigirane) interne Googleove brojke koje pokazuju da je broj korisnika koji su omogućili bočno učitavanje i tržišni doseg alternativnih trgovina aplikacijama je vrlo, vrlo ograničeno. Trgovina Google Play u SAD-u, na primjer, distribuira "preko 90% svih Android aplikacija u Sjedinjenim Državama. Niti jedna konkurentska trgovina aplikacija za Android nema više od 5% tržišta." Stoga aplikacije koje ne sudjeluju u Google Play trgovini gube pristup približno 130 milijuna Androida uređaja u SAD-u A što se tiče bočnog učitavanja, u tužbi se navodi da Google nameće dosadne prepreke i poruke upozorenja plašeći korisnike od iskorištavanja značajka.

Nadalje, tužba iznosi argument da zapravo nema tržišta za Android uređaje bez trgovine Google Play. Budući da je Android "jedini održivi operativni sustav dostupan za licenciranje proizvođača mobilnih uređaja koji plasiraju i prodaju svoje uređaje potrošačima u SAD-u", Google "ima trajni monopol moć na tržištu i značajan utjecaj na proizvođače mobilnih uređaja i programere aplikacija za Android." U tužbi se spominje da "čak i konkurenti s velikim resursima, poput Microsofta i Amazon, nisu uspjeli" stvoriti "mobilni operativni sustav koji se može licencirati." Android je "'otvoreni izvor' samo u nazivu" budući da OS Android s Googleovim certifikatom pokreće gotovo sve trenutne Androide uređaja. Zapravo, od srpnja 2020., "preko 99%" telefona koji pokreću licencirani mobilni OS pokretao je Googleov Android.

Dakle, u tužbi se navodi da Google ispunjava kriterije da se smatra monopolom koji podliježe američkim antimonopolskim propisima.

Kako Googleov navodni monopol šteti korisnicima?

Zatim, tužba ukazuje na nekoliko načina na koje su potrošači i programeri aplikacija u 36 američkih država oštećeni Googleovim navodnim monopolom nad Trgovinom Play.

Prema tužbi, potrošači su oštećeni jer moraju platiti više za aplikacije i sadržaj (Googleova "nadkonkurentna provizija", kako je naziva tužba). Također im šteti "gubitak konkurencije među procesorima plaćanja, koji mogu ponuditi znatno niže provizije, kao kao i poboljšane značajke plaćanja, usluge korisnicima i sigurnost podataka." Tužba ističe kako alternativni procesori plaćanja Kao PayPal i Braintree naplatiti znatno niže od Google Play naplate, tj. 2,9% od transakcije plus fiksnih 30 centi.

Programeri aplikacija, u međuvremenu, trpe štetu kada "neki potencijalni potrošači... odustanu od kupnje unutar aplikacije, što rezultira izgubljenom zaradom." Google Play Naplata dalje "odvaja" programere aplikacija od njihovih klijenata, sprječavajući ih da "pruže prilagođenu korisničku uslugu u kritičnim interakcijama s klijentima kao što su povijest plaćanja i zahtjevi za povrat." Na kraju, prisilna veza između trgovine Google Play i naplate Google Playa "sprečava programere od istraživanje, razvoj i iznošenje na tržište inovativnih novih aplikacija, što je rezultiralo daljnjim izgubljenim profitom za njih i manje inovacija i izbora za potrošači."

Kako Google održava svoj navodni monopol?

Većina tužbe iznosi prakse u kojima Google navodno sudjeluje kako bi održao svoju dominaciju nad distribucijom aplikacija na Androidu i obradom plaćanja u Trgovini Play.

Za početak, Google dobiva do 30% novca kad god korisnik kupi aplikaciju, digitalni sadržaj ili se pretplati na Google Playu, iako je ovo bilo nedavno smanjeno na 15% za zaradu manju od milijun dolara. Ono što je još problematičnije je kako se za tvrtku kaže da koristi praksu protiv tržišnog natjecanja kako bi "prikupila i zadržala ovu ekstravagantnu proviziju".

Tužba se usredotočuje na "pet kategorija ponašanja protiv tržišnog natjecanja putem kojih je Google ometao konkurenciju u distribuciji Android aplikacija i kupnji unutar aplikacije." Žalba tvrdi da bi, u nedostatku ovakvog ponašanja, postojala "snažna konkurencija" na tržištu obrade plaćanja unutar Android aplikacija i da bi Googleov "monopol distribucije aplikacija mogao biti poremećen".

1. Prvo, Google stvara i nameće prepreke za "zatvaranje ekosustava distribucije Android aplikacija". To čine namećući "nepotrebno široka ograničenja izravnog preuzimanja aplikacija i trgovina aplikacijama" (tj. bočno učitavanje), koristeći Ugovore o distribuciji mobilnih aplikacija (MADA) s proizvođačima Android uređaja kako bi ih spriječili da mijenjaju OS kako bi zaobišli ova ograničenja na bočno učitavanje, blokiranje distribucije konkurentskih trgovina aplikacijama na Google Playu i sprječavanje trgovina aplikacijama koje nisu Play i aplikacijama da kupuju oglase na YouTubeu i Googleu Traži. Kampanje za aplikacije dostupne su samo programerima koji navedu svoju aplikaciju na Google Playu.

2. Drugo, Google koristi "pristup mrkve i batine" kako bi obeshrabrio konkurenciju od jedinih subjekata koji bi mogli osporiti njihovu poziciju u distribuciji aplikacija (OEM-ovi i operateri). Mrkva su ugovori o dijeljenju prihoda (RSA), dok su štap ugovori koji prisiljavaju OEM-ove da unaprijed učitaju Google Trgovinu Play (MADAs), spriječite njezino deinstaliranje i osigurajte da se nijedna druga trgovina aplikacija više ne može prikazati istaknuto. Ponekad su RSA-ovi "izravno zabranili" predučitavanje konkurentskih trgovina aplikacija osim za OEM ili trgovine robne marke operatera.
3. Treće, Google je pokušao "otkupiti Samsung" kako bi ograničio konkurenciju iz Galaxy Storea. Između ostalog, Google je navodno htio pretvoriti Galaxy Store u "white label" za Play Store, kao u Samsung bi koristio pozadinu Google Playa — uključujući Google Play naplatu — dok bi zadržao Galaxy Store brendiranje.
4. Četvrto, navodi se da je Google pokrenuo poticajne programe za dijeljenje dobiti s većim programerima aplikacija, u nastojanju da ih spriječi da pređu u konkurentsku trgovinu ili otvore vlastitu. Ne znamo o kojim se točno programima poticaja radi u tužbi, ali ovaj koncept nije nečuven.
5. Peto, Google nalaže korištenje Google Play naplate za sve kupnje putem aplikacije.

Tužba zatim proširuje svaku od ovih točaka konkretnim primjerima. Kad je riječ o bočnom učitavanju, tužba tvrdi da Googleova upozorenja korisnicima o bočnom učitavanju "veliko preuveličavaju rizik". Iako Google redovito skenira aplikacije s Playom Protect, čak i ako su tisuće drugih korisnika učitale aplikaciju sa strane (i stoga je prenijela na Play Protect za analizu), Google i dalje upozorava korisnika o učitavanju aplikacije sa strane, za koju se u tužbi tvrdi da je "zavaravajuća i isključujuća". U tužbi se ističe kako Google iznosi visoke tvrdnje o tome kako je Android "siguran do srži", ali još uvijek otvoreno upozorava protiv bočni utovar. Rizik od bočnog učitavanja aplikacije zanemariv je zahvaljujući Play Protectu, navodi se u Googleovoj bijeloj knjizi iz 2018. koju navodi tužba. U bijeloj knjizi je utvrđeno da su potencijalno štetne aplikacije (PHA) prisutne na "samo 0,08% uređajima koji su isključivo koristili Google Play" i na "0,68% uređaja koji su instalirali aplikacije izvan Googlea Igra.'"

Googleov "pristup mrkve i batine" detaljnije je definiran u tužbi. Konkretno, proizvođači originalne opreme koji žele unaprijed instalirati Googleove mobilne usluge (GMS) — paket Googleovih aplikacija koji uključuje Google Play Store — mora potpisati ugovor protiv fragmentacije (AFA) ili odnedavno obvezu kompatibilnosti s Androidom (ACC). Prva ključna odredba ACC-a je redigirana, ali druga navodno prisiljava OEM-ove da pristanu na ograničenja u proizvodnji i prodaji uređaja koji pokreću račvastu verziju Androida. To znači da proizvođači originalne opreme ne mogu prodavati Android uređaj s Googleovom licencom i uređaj koji pokreće račvastu verziju Androida. Standardi također navodno zahtijevaju od OEM-a da provedu Googleova ograničenja i upozorenja o bočnom učitavanju.

Nakon što OEM potpiše AFA ili ACC, mora potpisati Ugovor o distribuciji mobilnih aplikacija (MADA) s Googleom koji ih prisiljava na spajanje više Googleovih aplikacija — do 30 — ako žele moći unaprijed učitati Google Play usluge, koje pružaju ključne API-je kao što su push obavijesti i usluge lokacije o kojima ovise mnoge aplikacije. Budući da se mnoge aplikacije oslanjaju na Google Play usluge, proizvođači originalne opreme moraju prihvatiti uvjete MADA-e da unaprijed učitaju Play Store i sprječavanje drugih trgovina aplikacijama da preuzmu istaknuto mjesto, dodatno učvršćujući dominaciju Trgovine Play, prema tužba.

Programeri, u međuvremenu, moraju potpisati Ugovor o distribuciji razvojnog programera (DDA) koji ih sprječava u distribuciji aplikacija na Google Playu koje "[olakšavaju] distribuciju softvera aplikacije i igre za upotrebu na Android uređajima izvan Google Playa." Ova je odredba ono što je spriječilo Epic da distribuirajući svoje Aplikacija Epic Games Store u Trgovini Play.

Zanimljivo, tužba ističe kako se Google osjećao ugroženim zbog Samsungovog partnerstva s Epicom dovesti Fortnite u Galaxy Store, jer je Samsung također dopustio aplikaciji Epic Games distribuciju drugih aplikacije. Osim toga, nakon što je Samsung počeo provoditi "ekskluzivne ugovore" s drugim popularnim programerima aplikacija i "naznačio svoju namjeru" postaviti Galaxy Store na početni zaslon novih uređaja, Google je krenuo "preventivno ukinuti" prijetnju rastućeg Galaxyja Store. Pokrenuo je neimenovanu inicijativu navodno usmjerenu na učvršćivanje ovisnosti popularnih mobilnih igara o Google Playu i uvjeravanje Samsunga da odustane od svojih napora s Galaxy Storeom. Google je navodno ponudio Samsungu "bezbroj pogodnosti i ustupaka" kako bi spriječio izgradnju Galaxy Storea.

Iako se navodi da Google nudi programe poticaja za dijeljenje dobiti s većim programerima aplikacija, čini se da takvi napori nisu uspjeli privući velike servise za streaming glazbe i videa. Međutim, od studenog 2021. usluge pretplate na strujanje glazbe i videa "moraju se ili podvrgnuti Googleu ili uskratiti potrošačima mogućnost kupnje pretplata od njihove Android aplikacije." Ovo se također odnosi na "usluge pretplate uključujući one za traženje posla, spojeve, fitness i druge aplikacije." Ako aplikacija odluči da nije usklađena, može ponuditi samo "samo strujanje" (netransakcijska) verzija aplikacije koja ne može niti obavijestiti potrošače da mogu kupiti pretplatu negdje drugdje ili biti usmjerena izvan aplikacije za plaćanje. To znači da usluga kao što je Spotify (ako bi krenula putem "samo strujanje") ne bi imala načina pretvoriti besplatne slušatelje glazbe u plaćene pretplatnike. Podatci o Google Playu koji prisiljava više aplikacija da koriste Google Play naplatu otkriveno je prošle godine, ali informacija o odredbi "samo strujanje" nešto je novo što je otkriveno tužbom.

Na kraju, u tužbi se tvrdi da, čak i u slučaju malog povećanja cijene ili smanjenja kvalitete u distribuciji aplikacija, "vrlo je malo vjerojatno" da bi određeni potrošač napustio Android za iOS. Postoji više razloga za to, uključujući golema financijska ulaganja u kupnju uređaja, gubitak pristupa kupljenom digitalnom sadržaju i gubitak pristupa podacima pohranjenim na tom uređaju ili aplikacijama. Ta nespremnost za promjenu dodatno se pogoršava kada potrošač posjeduje više uređaja unutar istog ekosustava (npr. tablet, pametni sat ili pametni kućni uređaji). Mnogi Amerikanci također plaćaju uređaje na rate za opremu, što otežava odlazak zbog ugovornih sporazuma. Naposljetku, koji OS uređaj radi samo je jedan od mnogih faktora o kojima potrošač razmišlja kada bira novi uređaj.

Kakav je Googleov odgovor?

U kratki blog post, Google ističe zašto smatra da je tužba neutemeljena. Za početak, Google ističe kako svatko može prilagoditi i izraditi uređaje s operativnim sustavom Android budući da je otvorenog koda, iako tužba to opovrgava govoreći da je Android "'otvoreni izvor' samo u nazivu" zbog nužnosti slanja GMS-a i stoga pridržavanja Googleovih Pojmovi. Google dalje navodi da svatko može preuzeti aplikacije iz konkurentske trgovine aplikacija ili izravno od razvojne web mjesto i da Android ne sprječava bočno učitavanje poput određenog konkurentskog mobilnog operativnog sustava (iOS) radi.

Google kaže da tužba zanemaruje konkurenciju s kojom se Google Play suočava u Apple App Storeu i da se većina prihoda trgovine mobilnim aplikacijama ostvaruje na iOS-u. Tužba se bavi barem prvom točkom spominjući kako zaključavanje ekosustava, nekompatibilnost aplikacija i drugi čimbenici znače da se Play Store zapravo ne natječe s Apple App Storeom.

Zatim, Google spominje kako proizvođači uređaja i operateri mogu, zapravo, unaprijed učitati konkurentske trgovine aplikacijama uz Google Play, a to popularni Android uređaji poput Amazon Fire tableta nemaju ni Google Play. Prvo je predmet sporenja s obzirom na to kako je Google navodno poduzeo mjere protiv OEM-a kao što je OnePlus za pokušava predinstalirati Epic Games Store, i kako je kompanija navodno ciljala Samsung zbog njegovih pokušaja izgradnje Galaxy Storea. Što se tiče potonje točke, vrijedi istaknuti da je u tužbi spomenuto koliko je aplikacija postalo ovisno o Google Play uslugama, sprječavajući aplikacije da podržavaju druge trgovine aplikacija.

Google zatim govori o programerima aplikacija. Prvo, navodi se da programeri mogu komunicirati s klijentima izvan aplikacije o jeftinijoj ponudi ili dostupnosti u konkurentskoj trgovini aplikacija. Značajno je, međutim, da programeri ne mogu komunicirati unutar aplikacije ili na popisu Trgovine Play, što ove opcije zapravo čini nevidljivima za većinu korisnika. Zatim, Google kaže da Play Store ne sprječava razvoj razvojnih programera; programeri su zaradili preko 80 milijardi dolara putem Google Playa od veljače 2020., a ekonomija Android aplikacija i Google Play pomogli su stvoriti gotovo 2 milijuna američkih radnih mjesta. Tužba zapravo ne kvantificira koliko štete Googleov navodni monopol donosi korisnicima i programerima aplikacija, tako da je Google tu u pravu.

Google dalje spominje kako ulaže u resurse za izradu aplikacija, niže troškove i rast poslovanja, uključujući izradu alata koji programerima pomažu smanjiti opterećenje testiranja, pokrenuti beta testove i nadzirati svoje aplikacije mjerilo. Google također ističe kako ulaže u sigurnost; Google Play Protect skenira više od 100 milijardi aplikacija dnevno i spriječio je 1,9 milijardi instaliranja zlonamjernog softvera u 2019. Međutim, tužba je otkrila kako je Googleov izvršni direktor interno priznao inferiornost Google Play naplate, ali nije jasno kada je ta izjava dana jer su detalji redigirani. U tužbi se također ističe kako Googleove tvrdnje o sigurnosti nisu u skladu s njihovim upozorenjima o opasnostima bočnog učitavanja.

Googleov post na blogu sljedeći govori o njegovoj usluzi obrade plaćanja. Tvrtka ističe kako samo 3% programera na Google Playu prodaje digitalne proizvode ili sadržaj, i da to i jesu podliježe progresivnoj naknadi za uslugu od 15% na prvih 1 milijun dolara zarađenih, a zatim 30% za svu zaradu iznad 1 dolara milijuna. Nadalje, Google kaže da je ova tužba samo "u ime onih 0,1% programera" koji podliježu naknadi za uslugu od 30% (tj. oni koji zarađuju više od milijun dolara godišnje.) "Ova tužba nije o pomoći malom čovjeku ili zaštiti potrošača. Riječ je o poticanju nekolicine velikih razvojnih programera aplikacija koji žele prednosti Google Playa bez plaćanja", rekao je Google u svom postu na blogu.

Na kraju, Google spominje da tužba izostavlja da mnoge druge trgovine aplikacija također naplaćuju slične naknade i da centralizirani sustav naplate štiti potrošače od prijevare i daje im jednostavan način praćenja kupnji na jednom mjestu.