AMD-ovi hibridni APU-ovi konačno su službeni, ali ne pomiču previše

Ključni zahvati

• AMD-ov hibridni pristup CPU-ima razlikuje se od Intelovog, jer njihov Phoenix 2 APU ne uzdrma stvari toliko kao Intelov Alder Lake. Prava korist za AMD je u proizvodnji, što omogućuje manje i jeftinije procesore.
• Phoenix 2, AMD-ov hibridni APU, sličan je svom prethodniku, ali s manje CPU i GPU jezgri. Izgrađen je na istom procesu i arhitekturi, s malim razlikama u predmemoriji i značajkama.
• AMD-ov odabir jednostrukog CCX dizajna za Phoenix 2 poboljšava kašnjenja od jezgre do jezgre. Omjer običnih Zen jezgri prema gustim Zen jezgrama vjerojatno će neko vrijeme ostati 1:2, budući da će AMD možda predstaviti novi CCX dizajn tek nekoliko generacija kasnije.

AMD je tek nedavno lansirao svoj prvi hibridni procesor, kolokvijalno (ali ne i službeno) nazvan Phoenix 2. Ovaj APU ima dvije redovne Zen 4 jezgre i četiri Zen 4c jezgre koje štede prostor i energiju, za ukupno šest jezgri. Intel je pobijedio AMD s hibridnom arhitekturom, s Lakefieldom 2020. kao dokazom koncepta i Alder Lakeom 2021. kao pravim rješenjem. Sada je AMD sustigao svog rivala i u doglednoj budućnosti će proizvoditi hibridne procesore.

Stvar je u tome što se AMD-ov pristup hibridnim CPU-ima jako razlikuje od Intelovog, a na bazi po jezgri oni neće toliko uzdrmati stvari kao Alder Lake i Raptor Lake. Zen 4c je gotovo identičan Zen 4, i iako to ima prednosti, u konačnici to znači da zamjena nekih jezgri Zen 4 za 4c neće napraviti veliku razliku u performansama ili učinkovitosti. Za AMD, stvarna korist od hibridne arhitekture je u proizvodnji, a to je stvar koja bi mogla otvoriti vrata za neke doista nove AMD procesore.

Kako izgleda prvi AMD-ov hibridni procesor

Iako je AMD-ov hibridni APU drugačiji čip od izvornog Phoenix APU-a koji je lansiran ranije ove godine, njegovo službeno kodno ime je Phoenix. Radi izbjegavanja zabune, nazvat ću ovaj hibridni APU Phoenix 2, kako ga je zajednica PC entuzijasta nazvala kada je prvi put procurio ranije ove godine.

Uz to, Phoenix 2 je u osnovi samo manji Phoenix i nije potpuno nov. Ima dvije manje CPU jezgri, osam manje GPU jezgri i fizički je manji. Također mu nedostaje Ryzen AI sposobnost i ima nešto manju L2 predmemoriju, iako je to samo zato što ima manje jezgri. Ali inače su izgrađeni na istom TSMC 4nm procesu, koriste istu arhitekturu i imaju istu količinu L3 predmemorije.

Ono što je posebno zanimljivo jest da je Phoenix 2 jednostruki CCX dizajn. U Zen procesorima, CCX je grupa jezgri i najmanji je građevni blok, a ne pojedinačne jezgre. Dok je AMD ranije proizvodio CCX s dvije jezgre, četiri jezgre i osam jezgri, Phoenix 2 označava prvi put da je AMD napravio CCX sa šest jezgri, a korištenje jednog CCX-a znači bolje kašnjenja od jezgre do jezgre. Ali to nije samo zanimljiva sitnica, to je vrlo važno za budućnost hibridnih Zen CPU-a budući da AMD ne predstavlja često nove CCX dizajne kada je u pitanju broj jezgri.

Sve to znači da će omjer normalnih Zen jezgri i gustih Zen jezgri vjerojatno biti 1:2 za dok je malo vjerojatno da će AMD zamijeniti šesterojezgreni CCX dok ne bude barem nekoliko generacije stare. Priča se da će nadolazeći Strix Point APU biti 12-jezgreni čip, što znači dva 6-jezgrena CCX-a. Vrlo je malo vjerojatno da budući APU-ovi izgrađeni sa šesterojezgrenim CCX-om ponudit će više od 12 jezgri, budući da više CCX-ova znači lošiji odnos jezgre do jezgre latencije. Ako AMD želi promijeniti omjer jezgri 1:2 ili ponuditi više jezgri po CCX-u, morat će predstaviti novi CCX, ali to će sigurno biti godinama kasnije.

Kako se Phoenix 2 uspoređuje s Intelovim hibridnim procesorima

AMD se pobrinuo da zabilježi sve razlike između svojih hibridnih dizajna i onih Intelovih. AMD-ovi hibridni čipovi koristit će jezgre koje se arhitektonski ne razlikuju, imaju isti IPC, imaju SMT/Hyperthreading u svim jezgrama i ne zahtijevaju složeno planiranje. Sve su to stvari s kojima se Intelovi trenutni Raptor Lake čipovi bore, budući da su P-jezgre i E-jezgre arhitektonski različite, dok su Zen 4 i 4c identični. Međutim, što Intel CPU-i odustaju u tim aspektima, dobivaju u drugima, a to jednako vrijedi i za AMD-ove hibridne APU-ove.

Jedina razlika između Zen 4 i 4c u performansama i učinkovitosti je ta što Zen 4 može doseći veće taktove, a to je dvosjekli mač za AMD. To u konačnici znači da dodavanje Zen 4c jezgri u kombinaciju zapravo ne mijenja performanse ili karakteristike učinkovitosti kada se Phoenix 2 uspoređuje sa smanjenim Phoenix čipom. AMD to čak vrlo jasno priznaje u svojoj prezentaciji o Phoenixu 2, i iako je Phoenix 2 učinkovitiji od Phoenixa pri nižim TDP-ovima, vrlo je mala razlika koju je AMD mogao postići s Phoenixom samo podešavanjem frekvencije po jezgra.

Nasuprot tome, Intelove P- i E-jezgre koriste različite arhitekture kako bi ponudile različite profile snage i performansi, pri čemu prvi nudi visoke jednonitne performanse, a drugi izvrsne višenitne performanse u izvrsnim brojevima. Najveći kompromis koji AMD čini je oslanjanje na jednu jezgrenu arhitekturu kako bi uvijek zadovoljio svoje potrebe za performansama i učinkovitošću. Ako Intel treba veće performanse s jednom niti u svom sljedećem CPU-u, samo se treba usredotočiti na redizajniranje P-jezgri i može jednostavno ostaviti E-jezgre na miru, na primjer.

Dodatno, Intelova trenutna generacija Gracemont E-jezgri nudi puno manji otisak i veću gustoću performansi, baš kao Zen 4c u odnosu na Zen 4. Zapravo, Gracemont jezgre su manje od jezgri Zen 4c unatoč tome što zaostaju generaciju čvor-mudro, ali naravno Gracemont je puno sporiji od Zen 4c.

Nije tako jednostavno kao što AMD predstavlja sa svojim hibridnim CPU dizajnom, a Zen 4c se stvarno ne mijenja mnogo kada su u pitanju performanse i učinkovitost. Ali u tome i jest stvar, Phoenix 2 zapravo nije oko performansi i učinkovitosti, već nešto drugo.

Za AMD, hibridni dizajn je proizvodnja

Ključna prednost Phoenixa 2 i drugih hibridnih Ryzen APU-ova bit će u proizvodnji. Kompaktnija veličina Zen 4c znači manje procesore, koji su očito jeftiniji za proizvodnju od većih. AMD je očito želio razviti manji Phoenix APU za uređaje niže klase, ali bez Zen 4c nije mogao bili tako mali osim ako nije koristio samo četiri Zen 4 jezgre, što bi rezultiralo mnogo lošijim izvođenje. Hibridne jezgre omogućuju AMD-u da ponudi istu izvedbu po nižoj cijeni ili da razliku stavi u džep i zaradi više novca.

Iako je to prednost koju Intel također dobiva svojim pristupom, AMD definitivno ulaže mnogo manje resursa održavajući stvari jednostavnima. Isplativost je AMD-ov motiv otkad je lansirao prve Zen CPU-e 2017., a njegovi hibridni APU-ovi nastavljaju tu tradiciju. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se AMD-ov pristup hibridnom dizajnu pokazati uspješnim kao čipleti, koncept koji Intel sada slijedi s procesorima kao što su Meteor Lake i Ponte Vecchio.

Osim toga, ne znamo planira li AMD uvesti hibridni dizajn u Ryzen CPU-ove temeljene na čipovima. Teoretski, AMD bi mogao kombinirati standardni osmojezgreni Zen čiplet sa 16-jezgrenim C-type Zen chiplet (koji je trenutno ekskluzivan za podatkovne centre) i lako stvoriti 24-jezgreni CPU, što bi moglo biti privlačno AMD-u budući da su desktop CPU-i zapeli na 16 jezgri od Ryzena 3000. Međutim, takav bi CPU imao trostruku CCX konfiguraciju i nejasno je hoće li raditi dobro ili uopće raditi. Svi ćemo morati pričekati i vidjeti.