Mrežna neutralnost jedna je od primarnih pri korištenju interneta (ipak ne neosporen) principi. Diktira da ISP-ovi ili davatelji internetskih usluga moraju jednako tretirati sve internetske komunikacije. To se mora učiniti bez naplaćivanja različitih cijena na temelju onoga čemu korisnik pristupa na mreži ili odakle.
To znači da ISP-ovi ne bi trebali blokirati, usporavati ili dodatno naplaćivati korisnicima pristup određenim web stranicama ili uslugama. Bez mrežne neutralnosti, ISP-ovi bi bili slobodni, na primjer, potpisati ugovor s Vimeom i potom nasilno usporiti internetske brzine koje pružaju korisnicima koji koriste YouTube umjesto Vimea. Ili bilo koja druga stranica za video hosting.
Sam izraz skovao je 2003. student medijskog prava po imenu Tim Wu i nije utjecao na ono što krajnji korisnik može odabrati da filtrira na svojoj strani. Drugim riječima, dječji blokovi koje konfigurira korisnik su u redu. Ipak, ako bi ISP nametnuo zabrane sadržaja za odrasle, to bi prekršilo neutralnost mreže.
Vrijedno je napomenuti da neutralnost mreže nije posvuda zakon i da se ne provodi na isti način. Na primjer, pojam i definicija bili su na udaru kritika u SAD-u od 90-ih. U 2019. Zastupnički dom donio je Zakon o spašavanju interneta kako bi korisnicima širokopojasnog interneta zajamčio jednak pristup mrežnom sadržaju. Ovaj zakon nije prošao Senat i u potpunosti je ukinut pod Trumpovom administracijom. Argumenti oko neutralnosti mreže otprilike su isti diljem svijeta.
Problemi i prednosti mrežne neutralnosti
Kao što je spomenuto, potencijalno ubrzavanje prometa za jednu stranicu i usporavanje za drugu moglo bi ozbiljno utjecati na iskustvo korisnika. Kada bi to odredili ISP-ovi, to bi predstavljalo neizbježnu prijetnju njihovoj slobodi korištenja usluge koju plaćaju. Dok se, u biti, čini bezopasnim, na primjer, ponuditi veće brzine posebno za Netflix, daljnji učinak te vrste posebnog 'dogovora' izrazito je negativan. Može utjecati na sposobnost određenih web stranica da se natječu s drugima. ISP-ovi bi se mogli izravno umiješati u sposobnosti online tvrtki da ostanu konkurentne, na primjer.
Drugi problem je moguća diskriminacija prema IP adresi – ili izravna cenzura bez neutralnosti mreže. Određene zemlje poput Kine, Rusije i Sjeverne Koreje aktivno sudjeluju u tome otvoreno. Na primjer, smatraju da njihovi ISP-ovi blokiraju vladine web stranice zemalja neprihvatljivim. U slučaju Kine, ISP-ovi su većinom u državnom vlasništvu (ili barem kontrolirano), a ne dio bilo kakvog slobodnog tržišta. To znači da nametnute zabrane mogu ići čak i do blokiranja određenih pojmova za pretraživanje korisnika. Popularan primjer je dobro poznati kineski masakr na trgu Tiananmen 4. lipnja 1989. Pretraživanje informacija o događaju u Kini je teško, jer su pretraživanja često blokirana, rezultati filtriran, a informacije koje su otvoreno dostupne u ostatku svijeta nisu dostupne u Kini sebe.
Ovo je jedan od najboljih primjera zašto je neutralnost mreže (ili nešto što je moguće bliže tome) je neophodan ako Internet i dalje bude održiv izvor informacija i komunikacije.
Nedostaci mrežne neutralnosti
Relativno skromni nedostaci neutralnosti mreže obično se svode na ono što dolazi iz džepova krajnjih korisnika. Bez mrežne neutralnosti bilo bi moguće potpisivanje ugovora s ISP-ovima koji, primjerice, ne naplaćuju ili naplaćuju manje samo korištenje Netflixa i YouTubea. Korisnici koji koriste samo te stranice mogli bi dobiti znatno jeftiniju ponudu i na kraju platiti manje. Ali ta je postavka uglavnom teoretska jer ih nema mnogo (ako ijedan) primjeri ovog rada.
U teoriji, bez neutralnosti mreže, ISP-ovi bi također mogli promijeniti fiksne naknade za korištenje na naknade temeljene na web-mjestu. Dakle, web-mjesta koja koriste puno prometa, poput web-mjesta za streaming, mogu biti "kažnjena" time što će biti skuplja. Renderiranje resursa kao što je Wikipedia je besplatno ili gotovo besplatno. Ovo je točno suprotno od gornjeg primjera, ali bi također koristilo nekim korisnicima na štetu drugih.
Općenitija pozitiva bila bi mogućnost da se određeni resursi u cijelosti besplatno koriste. Na primjer, akademska ili istraživačka mjesta i mjesta za koja se smatra da su za javno dobro trebala bi biti lakša dostupan za kućanstva s iznimno niskim primanjima koja si možda ne mogu priuštiti plaćanje "premije" za streaming stranice. To je također teoretski primjer i dolazi s izazovima. Na primjer, tko odlučuje koja bi mjesta trebala biti besplatna ili koja su za javno dobro?
Zaključak
Neutralnost mreže je relativno jednostavan koncept s mnogo složenih pogleda koji ga okružuju. Mnoga se mišljenja, međutim, svode na prihvaćanje regulacije ili dopuštanje slobodnom tržištu da odlučuje. Ovo uvelike objašnjava zašto je ovo pitanje toliko polarizirano u SAD-u. Što mislite o toj temi? Podijelite svoje mišljenje u komentarima.