Uobičajeno je shvaćanje da budući da je AOSP otvorenog koda, Huawei ne može biti blokiran da ga koristi. Ovdje sam da vam kažem da to, nažalost, nije istina.
S nedavnim trgovinska ograničenja koji su postavljeni na Huawei, njegovi partneri kao što su Google, Qualcomm, Intel i drugi bili su prisiljeni prekinuti sve buduće ugovore s Huaweijem, uključujući opoziva Huaweijevu licencu za Android. Uobičajeno je shvaćanje da budući da je AOSP otvorenog koda, Huawei ne može biti blokiran da ga koristi a to će samo rezultirati fragmentacijom s dvije različite verzije Androida diljem Europe i Azija. Jedan s Googleovim licenciranjem za Android i Trgovinom Play i jedan s alternativnim brendiranjem i zasebnom trgovinom aplikacija, slično onome što se dogodilo s Bada/Tizenom i Samsung Wave i Z uređajima. Ovdje sam da vam kažem da to, nažalost, nije istina. Huawei potencijalno također može biti blokiran u korištenju AOSP, Tizen, KaiOS, PureOS i Sailfish OS.
Važno je zapamtiti da licence otvorenog koda funkcioniraju unutar našeg trenutnog okvira autorskih prava. Oni koriste dizajn našeg okvira autorskih prava kako bi gotovo svima dali pravo na izradu kopija izvornog koda, sve dok slijedite uvjete licencnog ugovora. Budući da djeluju unutar našeg okvira autorskih prava, kvare se kada se okvir autorskih prava pokvari. Država koja svojim rezidentnim tvrtkama zabranjuje sklapanje ugovora s određenom tvrtkom krši način na koji funkcionira naš sustav autorskih prava i kao rezultat toga krši način na koji funkcioniraju licence otvorenog koda.
Ako Huawei ne može sklopiti ugovor s Googleom, onda ne može sklopiti Apache 2.0 licencni ugovor s Googleom, što znači da ne bi imali licencu za distribuciju AOSP-a kodna baza. Ako nemaju licencu za njegovu distribuciju, svaki pokušaj distribucije tog koda od strane Huaweia bio bi kršenje Googleovih autorskih prava.
Kao Reutersistaknuto u njihovom članku, Google ne namjerava raskinuti svoje ugovore o licenciranju otvorenog izvornog koda s Huaweijem, no tu poziciju mogu zadržati samo dok im to dopušta američka vlada. Huawei je na Popis entiteta zabranjuje tvrtkama koje posluju u SAD-u izvoz dijelova i komponenti u Huawei, uključujući softverske komponente. Iako je Google djelovao u skladu sa svim softverom gdje Google pruža aktivan pristup softveru (npr. rani pristup sigurnosnim ažuriranjima Androida, Googleova podrška tijekom Android Q beta program, mogućnost instaliranja Google Play usluga na nove uređaje itd.), ograničenja se jednako primjenjuju i na softver koji Huawei može koristiti bez Googleove radnje specifične za Huawei (kao što je AOSP spremište). Iako vlada SAD-a neće prisiliti Google da ukloni AOSP repozitorij, može kazniti Google zbog nepoštivanja Administrativnih propisa za izvoz ako to učini ne poduzmu odgovarajuće korake za sprječavanje neovlaštene upotrebe Googleovog intelektualnog vlasništva od strane tvrtke na Popisu subjekata (uključujući pravilno traženje autorskih prava velikih razmjera kršenja).
Srećom, do toga vjerojatno neće doći. Pokušaj kažnjavanja Googlea jer nije dovoljno agresivno tražio kršenje autorskih prava na softver otvorenog koda vjerojatno bi rezultirao duga pravna bitka između američke vlade i Alphabeta u koju se nijedna strana ne bi htjela upustiti, ali postoje alternative. Konkretno, američki zakon ima kaznene kazne za kršenja autorskih prava velikih razmjera, pod koje bi mogla potpasti distribucija AOSP-a bez licence. Ovo se razlikuje od uobičajenih građanskih tužbi za autorska prava o kojima inače čujete po tome što bi ih pokrenula sama vlada SAD-a, a ne Google.
Huawei je izjavio da od 2012. grade a rezervni OS u slučaju da više ne mogu koristiti Googleov Android, možda ih i tamo čeka iznenađenje. Iako je moguće da je ovo kompletan čisti prostor OS bez koda koji se dijeli s AOSP-om ili bilo kojim drugim OS-om koji ima tvrtka prisutna u SAD-u copyright on, vrlo je malo vjerojatno da će se bilo što razvijeno u tim uvjetima moći održati u odnosu na 15 godina razvoja koji uloženo je u Android i 28 godina razvoja uloženo u jezgru Linuxa ili desetljeća rada uloženo u iOS (sa svojim Unix korijeni). Čak se i Tizen sa svojom bazom Linux kernela i više od 14 godina (doduše fragmentiranog) razvoja niza velikih kompanija (koji datira još iz Maemo dana) bori s konkurencijom na telefonima. To ostavlja Huawei između čekića i nakovnja, jer po svoj prilici ovaj rezervni OS ili 1) neće biti konkurentan, ili 2) se temelji na nečemu što im se može onemogućiti da koriste.
Ako odluče nastaviti koristiti AOSP bez Googleovog Androida, to im ostavlja dva moguća scenarija.
Upotreba samo u Kini
Ako se Huawei odluči povući i raditi isključivo u Kini, stvorit će situaciju u kojoj će moći nastaviti koristiti AOSP (pod pretpostavkom da mogu dobiti sve dijelovi koji su im potrebni za izradu telefona) u EMUI s lokalnim trgovinama aplikacija, otprilike kao što su trenutno (iako sa sporijim sigurnosnim zakrpama i sporijim ažuriranjima na nove verzije Androida). Kina je notorna za selektivno provođenje autorskih prava stranih subjekata. I tu se de jure vs. de facto dolazi u obzir.
Iako se Huaweiu može zabraniti sklapanje ugovora o licenciranju s Googleom i prekršio bi američki zakon ako bi koristio AOSP ili Tizen prema njima okolnostima, SAD ima ograničenu mogućnost izravnog provođenja tih gore navedenih kaznenih kazni ako Huawei ne održava nikakvu aktivnost izvan Kina. Američka vlada mogla bi izvršiti pritisak na Google da traži svoja autorska prava u Kini putem građanske tužbe, međutim, postojala bi upitna sposobnost dobiti tu konkretnu tužbu unatoč jasnom vlasništvu nad autorskim pravima, a Alphabet ne bi želio potrošiti to vrijeme i novac na pravnu bitka.
Dakle, iako bi Huawei prekršio slovo zakona, u praksi bi zapravo mogli preživjeti po ovom pitanju.
Upotreba na zapadnim tržištima
Međutim, iako je Kina velika, to možda neće biti dovoljno za Huawei. Možda će se poželjeti proširiti na još veće tržište. Ako Huawei baci pogled na Indiju i Europu, brzo se zakomplicira.
Već na samom početku postoji znatno veća vjerojatnost da će građanski slučajevi uspjeti jer će se moći podnijeti u jurisdikcijama koje su povoljnije za tužbe stranih tvrtki za autorska prava. To ne umanjuje poteškoće u natjeravanju Googlea da pokrene slučaj, ali nije ni jedina promjena koja se događa. U isto vrijeme, mnoge od tih zemalja imaju kaznena djela za kršenje autorskih prava ovog razmjera (uključujući Kanada, the UK, Indija, i drugi). To znači da bi sva imovina ili osoblje koje Huawei stavi u te zemlje bili u opasnosti da budu upleteni u navedeni slučaj.
Nije zajamčeno da će doći do te razine i morat će poprilično poći po zlu da bi do nje došlo, ali ako američka vlada želi, može slijediti slovo zakona do te mjere. Ako američka vlada djeluje u punoj mjeri za koju je sposobna, potencijalno bi mogla spriječiti Huawei u distribuciji telefona temeljenih na AOSP-u u bilo kojoj regiji izvan Kine.
Koliko ovo može trajati?
Iako to zvuči loše i mračno, stvari bi mogle ispasti mnogo bolje. Ova će zabrana trgovine biti apsolutno osakaćena za Huawei i mnoge tvrtke koje se oslanjaju na njih, tako da će postojati značajan pritisak da se pronađe rješenje i ukine ova zabrana. Što je još važnije, Ministarstvo trgovine Sjedinjenih Država razumije te učinke i oklijeva napustiti trgovinske zabrane na pojedinim tvrtkama na dulje vrijeme, umjesto da rade s tvrtkama kako bi pokušali pronaći a riješenje.
Ova nevoljkost došla je do izražaja upravo prije tri godine početkom 2016. godine, kada je američkim tvrtkama zabranjena prodaja ZTE-u, kao rezultat toga što je ZTE prekršio američke trgovinske sankcije Iranu i Sjevernoj Koreji. Ministarstvo trgovine Sjedinjenih Država odmah je izjavilo da će ZTE-u dati privremeni tromjesečna izvozna dozvola u zamjenu za suradnju u istrazi koja je u tijeku i nastavio bi im olakšavati ako ZTE nastavio suradnju. Godinu dana kasnije (nakon višestrukih produljenja privremene izvozne dozvole), ZTE je pristao na sporazum o priznanju krivnje s Ministarstvom trgovine prema kojem će njihova trgovinska ograničenja za ZTE biti u potpunosti primijenjena ukinute u zamjenu za kaznu od 892 milijuna dolara, uklanjanje i/ili disciplinsko kažnjavanje osoblja koje je orkestriralo kršenje sankcija, neovisni nadzornik usklađenosti, sedmogodišnje razdoblje u kojem bi svako kršenje sporazuma odmah ponovno uspostavilo zabranu i sigurnosni polog od 300 milijuna dolara koji bi bio oduzet ako ZTE prekrši uvjete sporazum.
Nažalost, ZTE nastavio kršiti te uvjete tako što su otpustili samo 4 uključene osobe i umjesto toga dali bonuse za još 35 zaposlenika koji su sudjelovali, čime je ponovno uspostavljena zabrana. Međutim, to nije kraj, kao što je ušlo Ministarstvo trgovine Sjedinjenih Država još jedan sporazum o priznanju krivnje sa ZTE-om nekoliko mjeseci kasnije, pri čemu bi ZTE ukinuo ograničenja zamijeniti za plaćanje još milijardu dolara kazne, daljnji nadzor usklađenosti, promjenu upravnog odbora i ulaganje dodatnih 400 USD milijunskog sigurnosnog depozita (jer je prethodnih 300 milijuna dolara oduzeto prilikom prvotnog sporazuma o priznanju krivnje). prekršio). The Senat SAD-a pokušao je to blokirati sporazum o priznanju krivnje sa Zakonom o autorizaciji nacionalne obrane za fiskalnu godinu 2019., međutim, verzija NDAA 2019. koja je na kraju prošla Predstavnički dom Sjedinjenih Američkih Država nije uključio tu odredbu. Od objavljivanja, ZTE još uvijek može poslovati i više nema aktivna izvozna ograničenja (iako još uvijek podliježu zahtjevima usklađenosti iz svog ugovora.)
Iako je još rano, taj proces već povlači paralele s onim što se događa s Huaweijem. Nakon što početna crna lista trgovine koji je proizašao iz pružanja zabranjenih financijskih usluga Iranu (što je rezultiralo Googleom, Intelom, Qualcommom i drugima prekinuti buduću suradnju s Huaweijem), Ministarstvo trgovine SAD-a gotovo je odmah dalo Huaweiju a tromjesečna izvozna dozvola kako bi mogli ispuniti postojeće narudžbe. U toj je izjavi Ministarstvo trgovine SAD-a istaknulo da će nastaviti procjenjivati moguće produljenje te licence nakon početnih 90 dana. Iako je to ono što smo do sada stigli, ne bih bio šokiran da vidim daljnja proširenja te licence u zamjenu za suradnju, koja je kulminirala sporazumom o priznanju krivnje za otprilike godinu ili dvije (možda čak i manje), slično kao što se dogodilo s ZTE.
Ako je to slučaj, izbjeći će se mogući negativni učinci na AOSP. Iznenadio bih se da Huaweijev pravni tim već nije kontaktirao Ministarstvo trgovine SAD-a u vezi s radom na produljenju izvozne dozvole, i Huawei shvaća da ih samo jedan sporazum o priznanju krivnje (ili jedna dobivena pravna bitka) dijeli od mogućnosti suradnje s Googleom i Qualcommom na budućim projektima opet. Već smo vidjeli da se to događalo, a prošli put je ispalo dobro, sa ZTE-om natrag na tržište i korištenje Androida s Google Playom. Također je (na kraju) ispalo dobro kada je američka vlada ograničeni izvoz kriptografije (uključujući kriptografiju otvorenog koda) od hladnog rata sve do 2000. godine, sa značajnim raspravama u to vrijeme koje su se vrtjele oko PGP-a Phila Zimmermanna, tužbe Petera Jungera (Junger v. Daley), i Daniel J. Bernsteinova tužba (Bernstein v. Ujedinjene države).
Konačno, vidjet ćete puno mišljenja objavljenih o ovom slučaju od ljudi koji nisu pravnici. To uključuje i mene. Ja nisam odvjetnik, nisam vaš odvjetnik i ništa što je ovdje navedeno ne biste trebali koristiti kao pravni savjet. Ako nekako završite u situaciji da rasprava ovdje izravno utječe na vas, stvarno biste trebali razgovarati sa svojim odvjetnikom za autorska prava. Moje iskustvo je u tumačenju poreznog zakona (s posebnim fokusom na trošarine za nove kategorije proizvoda) i dao sam razgovori o osnovama licenciranja softvera za programere. Iako to nije dovoljno da slijepo slijedite moju analizu, dovoljno je da povežem točke, spojim relevantne izvore i naslikam sliku. Zato vas molim da istražite izvore koji su povezani i pročitajte ovu analizu. Ako nakon što ih pročitate dođete do istog zaključka, podijelite ovaj članak. Ako se ne slažete, recite mi zašto u komentarima ispod.